Interesovanje za kulturološkom adaptacijom testova i upitnika za procenu i funkcionalna merenja na međunarodnom nivou rapidno raste u oblasti medicine i zdravstvenih službi. Postoji povećana potreba za prevodima upitnika, skala za procenu i funkcionalnih testova jer je istraživačima potrebno da naprave poređenja ili da prikupe podatke za različite jezičke populacije. Pored toga, u kontekstu formulisanja zdravstvene politike, potrebni su valjani pokazatelji ishoda lečenja u cilju evaluacije i zdravstvenih programa i praćenja zdravlja različitih populacija.
Kako ne posedujemo određen broj upitnika, skala i standardizovanih metoda za funkcionalnu procenu bolesnika (sa određenim zdravstvenim problemima) razvijeni na našoj populaciji, primorani smo da koristimo upitnike i skale sa drugih govornih područja. Korišćenje jedne takve skale ili upitnika, naročito u unakrsnim kulturološkim istraživanjima povezano je sa pravom selekcijom, prevodom i njegovom validacijom u našoj sredini. Ukoliko se zanemari ovakav princip, rezultati procene u kojoj je korišćen neadekvatan upitnik mogu se dovesti u pitanje.
Većina testova i upitnika je kreirana u zemljama engleskog govornog područja. Grubo prevedeni na naš jezik nisu validni za upotrebu. Razvoj upitnika i skala za funkcionalnu procenu za više govornih područja povezan je sa adekvatnim prevodom, kulturološki senzitivnom adaptacijom i proverom metričkih osobina verzija, kako bi oni bili ekvivalenti originalu. Neophodna je validacija i kulturološka adaptacija standardizovanih upitnika i skala na našoj populaciji, a to podrazumeva jedinstvenu metodologiju. Proces podrazumeva adaptaciju svakog zadatka (ajtema) posebno, instrukcije za izdavanje naloga i zadataka, kao i ponuđene odgovore. To se ostvaruje kroz šest koraka. Ovi koraci, sa svojim elementima, značajno su zavisni i međusobno povezani. Ukoliko neki od njih bude izostavljen, skala za procenu ili upitnik biće neadekvatan, a neadekvatna skala ili upitnik može biti izvor grešaka u funkcionalnoj proceni pacijenta.
Prvi korak u adaptaciji je prevod sa izvornog jezika na ciljani jezik (srpski). Za prevođenje neophodna su dva nezavisna prevodioca (translatori T 1 i T 2 ), čiji je materni jezik srpski, a drugi jezik izvorni jezik skale koja se prevodi. Oba prevodilaca daju pisani izveštaj o prevodu koji su uradili. Potrebno je da naglase fraze ili neizvesnosti uz obrazloženje za konačni izbor prevoda.
2. KORAK – SINTEZA
Spajanje ova dva prevoda u jedan (T-12) radi treća osoba iz tima. Njegova uloga je da bude medijator u diskusiji oko nesuglasica u prevodu, kao i da napiše izveštaj o dobijena dva prevoda.
3. KORAK – POVRATNI PREVOD
Rad sa T-12 verzijom prevoda upitnika, a bez originalnog upitnika ili skale, upitnik se sada prevodi na izvorni jezik. Ovo je proces validnog proveravanja da bi se stekla sigurnost da je prevedeni upitnik jednak originalu.
4. KORAK – PREGLED OD STRANE EKSPERTSKOG TIMA
Sastav stručnog tima je krucijalno za ostvarivanje kroskulturološke ekvivalencije prevedenih instrumenata. U stručnom timu neophodni su: metodolog, kliničar, lektor, prevodioci (koji su učestvovali u prevođenju) i osoba koja je vršila sintezu prevoda. U toku ovog procesa tim se oslanja na originalni – izvorni upitnik ili skalu.
5. KORAK –TESTIRANJE SA PREFINALNOM VERZIJOM
Pretposlednji korak u procesu adaptacije je pre-testiranje. Prefinalnu verziju upitnika i testiranje pacijenata sa novim upitnikom idealno je ispitati na broju od 30 do 40 osoba iz ciljne grupe.
6. KORAK – SAKUPLJANJE SVIH PISANIH IZVEŠTAJA
Rezultat ovog koraka je sumacija i podnošenje izveštaja i svih prikupljenih dokumenata autoru ili zdravstvenoj kući koja je odobrila proces adaptacije upitnika. Autor proverava da li je preporučena metodologija procesa kulturološkog adaptiranja ispraćena i da li su izveštaji u skladu sa svakim korakom.
Kada je procena završena autor donosi jednu od tri odluke: a) odobreno, b) prevod i dokumetacija zahtevaju objašnjenje ili c) nije odobrono. U slučaju donete druge odluke, tim koji je radio adaptaciju biće u prilici da aplikuju dokumenta i prevod koji su pretrpeli potrebne preprake i objašnjenjanja.
Uobičajena pitanja
1. Da li se može izbeći proces prevoda radeći samo na kulturološkoj adaptaciji iz verzije koja je već dostupna na mom jeziku ali u drugačijoj kulturi ili različitoj zemlji?
Prvi korak je da se vidi da li ta verzija ima kulturološku ekvivalenciju sa ciljanom populacijom. Ovo se može sprovesti tako što se uradi pretestiranje na određenom broju pacijenata, a zatim se detaljno razgovara sa njima (kao u petom koraku). Ako postoji bilo kakve nesuglasice, onda se mora ići na proces kulturološke adaptacije. U tom slučaju preporučuje se da se krene od originalne verzije upitnika ili skale i da prevod bude što sličniji originalnu.
2. Zašto je proces kulturološke adaptacije tako obiman?
Mada ovo izgleda kao obiman proces, ali ako se prate uputstva vodiča adaptirani upitnik bi trebao biti kao originalni upitnik. Prolazeći kroz proces kroskulturalne adaptacije mernih instrumenata koji se koriste u zdravstvu obezbeđuje se jedinstvena pravila za merenje u različitim kulturološkim grupama. Ovakav pristup takođe obezbeđuje multinacionalna istraživanja jer se koriste isti merni instrumenti, što je od velikog značaja za kliničku praksu.
3. Kakva je pouzdanost i validnost nove verzije upitnika?
Procesom kroskulturalne adaptacije, na neki način, obezbeđuje se doslednost u sadržaju u adaptiranoj verziji. Smatra se da adaptirana verzija je validna i pouzdana ako je i originalna verzija pouzdana.
Pripremile: mr Dragana Kljajić , mr Marija Trjakov
Korišćena literatura: Costa, F., Guggan, C., Bates, I. (2007): „A systematic approach to cross–cultural adaptation of survey tools“, Pharmacy Practice 5(3):115 -124; Beaton, D., Bombardier, C., (2000): „Guidlines for the process of cross –cultural adaptation of Self – Report Measures“, Lippncott Willians &Wilkins, Spine Vo 25, No 24. ; Coccossis, M. (2001): Prevod i kroskulturalna adaptacija instrumenata WHOQOL -100 u Grčkoj, Psihijat.dan /2001/33/1-2/41-42/